OPATIJA

Turistički centar na obali Riječkog zaljeva. Područje grada kao i okolica odlikuju se bujnom vegetacijom.

Nastaje oko benediktinske opatije prvi put spomenute u 17. stoljeću, prvu turističku stranicu u svojoj povijesti Opatija stvara 1844. godine izgradnjom prve vile-ljetnikovca 'Angiolina' vlasnika Iginia Scarpe, okružene egzotičnim parkom. Otvaranjem željezničkih pruga prema Beču, Zagrebu i Budimpešti 1873. godine omogućava se njen brži razvoj. Društvo južnih željeznica iz Beča, na nagovor poznatih liječnika dr.Schroetera, dr.Billrotha, dr.Oertla i drugih, pretvara Opatiju u jedno od vodećih turističkih središta u Evropi toga doba. Nakon nekoliko desetaka godina ubrzane izgradnje Opatija je 1889. godine proglašena klimatskim liječilištem sa hotelima i pansionima te nekoliko desetaka liječničkih ordinacija i sanatorija u luksuznim vilama.

Opatija je naročito poznata po svojim parkovima. Od 1845. do 1860. godine nastaje park oko vile Angioline u koji se prenose mnoge biljke sa Dalekog Istoka, Južne Amerike, Australije i drugih krajeva svijeta. Središnji opatijski park podijeljen je na 60 polja na površini od 3,64 hektara. Od oko 150 biljnih vrsta većina potječe iz dalekih krajeva svijeta i nisu tipične za naše podneblje. Možda najzanimljivija biljka u parku je 'Japanska kamelija' ('Camellia japonica') koja je s vremenom postala prepoznatljivi simbol Opatije.

Unutar parka nalazi se najstarija građevina Opatije, crkva Sv. Jakova, koja se spominje prvi puta u povijesnim pismima 1439. godine, a sagrađena je na temeljima nekadašnjeg benediktanskog samostana. U neposrednoj blizini crkve je fontana 'Helios i Selena' djelo kipara Hansa Rathausky-a iz 1889. godine. Jedan od simbola Opatije novijeg datuma je kip 'Djevojka s galebom' postavljen uz more, a djelo je kipara Zvonka Cara iz 1956. godine.